Rođena je 06. veljače 1952. godine u malom mjestu Sv. Ivan Žabno, u imućnoj obitelji intelektualaca. Od najranijih dana i majka i otac svojoj djeci usađuju osjećaj za ljepotu prirode, muzike i plesa. Obitelj živi punim društvenim životom, lagodno i udobno bez nekih materijalnih ili drugih potresa i uz mnoštvo prijatelja. Takvo okruženje i majčin strogi odgoj, usađuju joj sigurnost, poštivanje i ljubav prema domu i obitelji. Smrt najstarijeg brata 1960. godine ostavlja dubok trag na obitelj za cijeli život. Obitelj mijenja mjesto boravka i dolazi u Vrbovec, a kratko nakon toga seli u Varaždin. U Varaždinu pohađa uz osnovnu školu, muzičku i baletnu školu. No ubrzo s obitelji zbog financijskih poteškoća i nesnalaženja u gradu, ponovo mijenja mjesto boravka i vraća se u Vrbovec. Udaje se odmah nakon završetka gimnazije, a 1970. godine upisuje Pedagošku akademiju u Zagrebu. Njeni tadašnji profesori prof. Mladen Veža, prof. Josip Poljan, prof. Vilko S. Gliha i prof. Dinko Vidović usađuju joj osjećaj za rad, red i disciplinu, za sklad, slobodu i ljepotu stvaranja, te za anatomiju i oblikovanje u prostoru. Izvrsni profesori i pedagozi pružili su joj solidnu osnovu za rad i ostavili dubok trag u njenom daljnjem razvoju žene-umjetnika. Odlazeći svakodnevno u Zagreb na fakultet, razapeta između putovanja, predavanja i obiteljskog života, jedino preostalo vrijeme za stvaranje je slikanje u kasnim noćnim satima. Budući da intenzivno i uporno radi, već 1976. godine izlaže na grupnim izložbama umjetnika okupljenih oko tadašnje “Grupe 69”. 1977. godine prvi puta izlaže samostalno, a iste godine diplomira na Pedagoškoj akademiji. 1978. godine sa obitelji mijenja mjesto boravka i dolazi u Zagreb. Protežući svoje interese na primijenjenu umjetnost radi svojevrsne objekte u prostoru u tehnici uzlanja, te se bavi izradom umjetničkog nakita i odjevnih predmeta. Često i rado sudjeluje u radu i na izložbama likovnih kolonija kao što su Rijeka, Rogoznica, Petrinja, Slunj, Zagreb, Karlovac, Čigoč i druge. Na svaki izlet i putovanje odlazi sa blokom papira i crtaćim priborom radeći skice koje nerijetko ostaju pohranjene u ladicama njenog radnog prostora čekajući vrijeme da sazriju i zažive u njenoj duši. Tek tada prenesene na platno i papir postaju stvarnost. Odaziva se pozivu na gotovo sve humanitarne akcije i aukcijske izložbe, pomažući svojim radovima onima kojima je to potrebito. Cijeli svoj život posvetila je svojoj obitelji i svome umjetničkom radu.