Marija Puzak

U zanosu stvaranja ne postoji ni vrijeme ni prostor – samo povezanost duše i tijela.

Duh uznosi a ruka stvara.

Na sazvučjima života titra jedan bitak. Rađa se, traje i nestaje da bi se ponovo rodio. Suze straha i neizvjesnosti nestaju. Zamjenjuju ih suze ohrabrenja i vjere u sebe, svoje postojanje i trajanje.

Stječe se dojam da su mi slike jakog i napetog inteziteta boje i geste – možda prenapetog. To su odrazi duše koja pokazuje snažan poriv za stvaranjem – skoro opsjednutost stvaranjem. Nastojim otvoriti sve svoje “vehikle” kako ne bih eksplodirala. Ti jaki snažni osjećaji me naprosto opsjedaju.

Umjetničko djelo mora biti hrana života.
To je uzbuđenje, zanos, tuga, radost i strast.
Umjetnost bez strasti je kao tijelo bez duše.
Ona (umjetnost) traži iskrenost i rastapanje sebe.